Lovor je biljka koju vrlo rado koristim u kuhinji jer daje posebnu, pomalo egzotičnu notu jelima. Osim što je cijenjen začin, lovor je i izuzetno nljekovita biljka. U staroj Grčkoj lovor je bio simbol besmrtnosti, posvećen bogu Apolonu i smatrali su da ima proročka svojstva, pa su ga žvakali i palili u Delfina, u Apolonovom hramu. Lovorov vijenac su nosili pobjednici Olimpijskih igara. U starom Rimu je simbolizirao slavu, trijumf i besmrtnost.
Lovor je na Sredozemlje stigao iz Azije, a kod nas ga možemo pronaći svuda po obali; u Dalmaciji, Istri i Primorju. Ja sam ga, recimo, donijela iz prijateljičinog vrta u Crikvenici u južnu Dalmaciju. Par godina je vegetirao, a onda najednom počeo rasti i širiti se tako da ga se mora redovno podrezivati. Raste grmoliko, može se lako oblikovati, pa ga vrlo često uzgajaju kao živicu. Bere se zreo, kožnati list.
Možete ga koristiti u gotovo svim jelima, a osobito paše u gulaše i razna variva. Prilikom priprave jela najbolje ga je ubaciti pred kraj, zadnjih 15-20 minuta. Tko baš voli okus lovora može ga staviti i u govedsku juhu pri kraju kuhanja, ali ne dulje od 2-3 minute jer bi njegov okus prevladao. U koje god jelo da ga stavite, nećete pogriješiti barem što se tiče njegovih ljekovitih svojstava. Pazite jedino da ne pretjerate s količinom da vam ne bi prevladavao gorak okus u jelu.
Lovor ima širok spektar djelovanja, pa tako snižava krvni tlak, poboljšava probavu, jača imunitet i potiče izlučivanje štetnih tvari iz organizma. Vrlo često se lovor dodaje u tešku hranu, kako bi potaknuo probavu. Od lovora se dobiva ulje, tinktura, mast i čaj. Čaj se koristi kod problema dišnih puteva, mast za masažu i liječenje nekih vrsta osipa i ublažavanje mišićnih i reumatskih bolova, kao i lovorovo ulje. Ljekovite tvari koje sadrži lovor su eterična i masna ulja iz bobica i listova.