Dok sam jutros prebirala po mislima što da spremim za ručak, sjetila sam se komada janjetine koji imam u zamrzivaču. I učinilo mi se da se radi o kotletima. Super, napravit ću kotlete s ružmarinom. Izvadim taj komad janjetine da se odledi i ustanovim da nemam ružmarina. Ma nije problem, skonut ću do obližnjeg placa tržnice. S mišlju kako ću tamo sigurno naći svježi ružmarin uputim se van.
Na placu od ružmarina ni R. U radijusu od 100 m zračne linije imam četiri dućana prodavaonice velikih prehrambenih lanaca i znam da prodaju začine u teglama, nema šanse da ne nađem, rekoh sama sebi. U prvoj prodavaonici je bilo samo bosiljka i peršina, a u drugoj uopće nije bilo svježih začina. Dok sam došla do treće prodavaonice, obeshrabreno sam odustala od svježeg ružmarina i odlučila se za suhi, međutim niti njega nije bilo. U četvrtoj, najvećoj prodavaonici, nije bilo ni svježeg, ni suhog, ni nacrtanog. Nikakvog. Pa nije da tražim neki egzotični začin koji se uzgaja samo na Tibetu.
Tužno sam se uputila prema kući sa slabašnom nadom da netko možda u vrtu uzgaja ružmarin, pa da upitam da mi da koju grančicu. Pogledavajući okolo, ubrzo sam ugledala krasan grm ružmarina ispred ulaza u jednu stambenu zgradu u susjedstvu. Nisam mogla vjerovati svojim očima. Koja sreća! 🙂 Ubrala sam par grančica s namjerom da ih posadim na balkonu i veselo otšetala u susret janjetini i današnjem ručku.
Kad sam stigla kući ustanovila sam da odmrznuti komad mesa nije prikladan za lamb chops kako sam planirala, već je više za pečenje u komadu, pa sam ga na kraju zajedno s krumpirom i ružmarinom stavila u pećnicu. Dodala sam ulja i povremeno podlijevala s malo vode. Prije toga je meso, naravno, trebalo natrljati solju i ostaviti barem sat – dva da sol uđe što dublje u pore. Idealno bi bilo ostaviti preko noći, ali život nije uvijek idealan. 🙂
Recept za dvije (jako gladne) osobe:
- 1 – 1,5 kg mlade janjetine
- 1,5 kg krumpira
- ružmarin
- suncokretovo ulje
- sol, papar
- luk (po mogućnosti mladi)
Vjerujem da bi se o tome je li bolja janjetina s ražnja ili ispod peke dale razviti kilometarske rasprave. Međutim, janjetina pripremljena u pećnici isto tako može biti izuzetno ukusna, mekana i s hrskavom koricom ako je pravilno ispečemo. Puno puta sam nailazila na recepte u kojima se preporuča prvo zapeći komad mesa u pećnici na jačoj temperaturi, pa zatim smanjiti. Kao, da se zatvore pore i meso ostane sočno. Isto tako se preporuča pokrivati, pa otkrivati pečenje raznim folijama. Ima raznih savjeta i preporuka, ali ako ugrijete pećnicu na otprilike 180° C i pečete sat i recimo petnaestak minuta po kilogramu mesa, dobit ćete mekanu i sočnu pečenku. Ono što je potrebno naglasiti da meso povremeno okrećete i podlijevate s vodom.
Ono što je sigurno, je da je podneblje, način uzgoja i hrana koju janje jede od izuzetnog značaja za kvalitetu mesa. Tako su osobito cijenjene paška i creska janjetina. Paška janjetina nosi zaštićenu oznaku izvornosti, a na Cresu je upravo grijeh ne kušati janjetinu ispod peke. Bračka i lička janjetina također spadaju u vrh po kvaliteti. Zbog klime i vegetacije gdje se janjad uzgaja svakako se radi o posebno ukusnom mesu. Inače sam uvjerenja da je sve što nikne, raste na Mediteranu posebno kvalitetno i ukusno.
Vrlo često ćete pronaći na policama lokalnih trgovaca janjetinu iz Mađarske ili Bugarske koja je ukusna i sigurno nećete biti razočarani pripremite li meso koje su uzgojili istočni susjedi. Uz neizbježan luk, naravno. Općenito priprema pečenja, radilo se o odojku, janjetini ili teletini, ne zahtijeva puno truda. Odojak i janjetina na našim prostorima imaju gotovo kultni status i zato se kao ziheraška sigurna varijanta poslužuju na svadbama i ostalim svečanostima.
S pečenjem se zbilja teško može pogriješiti. Ipak, uz takvu malo težu hranu jednostavno ide i “teža” svirka u što sigurno spada i La Grange neponovljivih bradonja iz ZZ Topa.
